AKCIJE I PREZENTACIJE

U ovom odeljku pokušali smo da sažeto opišemo još neke primere dobre prakse u radu Grupe 484 u programima namenjenim mladima. Do većine ideja za prezentacije/akcije došlo se u neposrednom radu sa mladima-tokom edukativnih seminara i sastanaka i akcije su , uz našu pomoć realizovali mladi – gimnazijalci i srednjoškolci, pa i poneki student u gradovima širom Srbije. U uvodnom delu nalazi se vrlo kratko i sažeto napisan osvrt na ono što, iz dosadašnjeg iskustva može da bude element dobre i uspele akcije.

AKCIJA I INTERAKCIJA

Kada krenete u planiranje akcije, najpre razmislite (znamo da se ponavljamo, ali to je za "vaše dobro") nekoliko puta o CILJU koji želite da postignete, o problemu na čije rešenje želite da utičete, kao i o TEMI kojom će se vaša akcija baviti. Proverite nekoliko puta da li su sve tačke važne za planiranje akcije usklađene, to jest kompatibilne.

Nije nužno, ali se vrlo često pokazuje kao veoma dobro i upečatljivo, da akcija koju organizujete bude, u manjoj ili većoj meri interaktivna. To znači da vaša akcija može da bude zasnovana na međudelovanju i uspostavljanju odnosa između vas, kao glavnih aktera, s jedne strane i potencijalne publike, koja može biti vaša ciljna grupa, ili potencijalna ciljna grupa, sa druge strane. U daljem tekstu, kada budemo navodili konkretne primere akcija, razradićemo ovu priču na jasnim primerima.

Za sada da samo ovo dodamo – postoje dešavanja u kojima je takozvana publika pasivni posmatrač, neki to zovu i "konzument", dakle neko ko samo gleda, posmatra sa strane i ne uzima nikavo lično učešće i angažman. S druge strane, publika ne mora biti samo pasivni posmatrač. Možete ih uključiti i učiniti ih učesnicima koji su manje ili vise angažovani u akciji.

Šta na ovaj način možete da postignete?

Interaktivnim pristupom - ono što predstavljate i radite u okviru akcije - angažujete i aktivirate publiku koja događaju prisustvuje. Uzimajući (manje ili više) učešća u događanju, ideje i zamisli koje plasirate kroz akciju, postaju deo neposrednog iskustva publike, a na taj način se ideje akcije duže pamte, ostaju u mislima publike, kao tema i povod za razmišljanje i promišljanje. A kada vas nešto misaono angažuje, najcešće vas potakne i podstakne da se i sami uključite i krenete u svoju akciju, da svoju ideju širite dalje.

Kako sve možete uključiti posmatrače u dešavanje?

Možete organizovati akciju u kojoj će ljudi...

Načini na koje možete uključiti publiku u vašu akciju su neiscrpni i takođe su važan deo stvaralačkog procesa.

PRIMERI DOBRE PRAKSE

U ovom delu želimo da vam predstavimo nekoliko uspešnih, zanimljivih, duhovitih, ubedljivih, dirljivih akcija koje su u gradovima širom Srbije organizovali pametni, misleći, kreativni, dosetljivi, aktivni mladi ljudi.

Jedna od važnih odlika ovih akcija je da su za njihovu realizaciju bile najbitnije IDEJE. Ni za jednu od njih nije bilo potrebno mnogo novca, vec smo uz pomoć kartona, kanapa (i štapa :) ), platna, lastiša, auto laka, drvenih lajsni, eksera, markera, tempera, hartije, hamera, pak papira, fotografija, markera, bušača za papir, štampanog materijala, konca, igle, šerpi, brašna, šecera, ulja, kredi… uspevali da napravimo dobre, upečatljive i zapažene događaje.

Godinama Grupa 484 ima projekte namenjene mladima (srednjoškolcima i studentima pre svega, no svako ko se priključio ovim grupama bio je dobrodošao). Oni su realizovani u mnogim gradovima širom Srbije.

Projekti su promovisali osnovne ljudske, društvene i građanske vrednosti-humanost, plemenitost, toleranciju, različitost i poštovanje različitosti, upoznavanje sa novim i drugačijim kulturama i ubeđenjima uz duboko verovanje da nas razlike obogaćuju, a ne udaljavaju.

U ovim projektima, "bežali" smo od "velike istorije" i "opštih mesta", a zadržavali smo se na "malim pričama", malim (a velikim) sudbinama pojedinaca, na istoriji svakodnevnog života, na onim prepoznatljivim i opšteljudskim značajnim trenucima, koji su za svakog od nas važni. Svaki od projekata započinjao je istraživanjem, a zatim se opredmećivao (konkretizovao) kroz akcije čiji su kreatori bili mladi ljudi – učesnici projekata.

Nazivi ovih projekata dosta govore o njihovoj suštini i duhu u kome su akcije u okviru njih rađene – "Abeceda demokratije", "Ovo sam ja, a ko si ti?", "Jednačina sa dve upoznate", "Mi i oni drugi", "Kofer za budućnost", "Ne prolazi ulicom bez traga"...

U Ivanjici, nakon što su prošli set radionica "Abeceda demokratije", gimnazijalci su dobili zadatak da uoče neki problem koji tišti njihovu lokalnu zajednicu, to jest njihov grad. Odmah se uključujemo sa komentarom- Misli globalno, deluj lokalno! Naravno da grupa mladih entuzijasta nije mogla da reši neke ogromne probleme, ali je uočila jednu važnu, svakodnevnu, naizgled običnu stvar-u Ivanjici su iz parkova odavno proterane (nestale) klupe. A ni kanti za smece nije u gradu bilo dovoljno. Odlična prilika za akciju! Sledeći korak bio je osmisliti nešto što će građanima i vlasti ukazati na ovaj problem i podstaći ih da ga reše (često ćete naići na termin "donosioci odluka"- to su najčešće ljudi iz opština koji mogu da značajno doprinesu da se neka odluka donese, ali i sprovede u delo). I pala im je na um ludo hrabra, pametna i kreativna ideja – na mestima gde bi trebalo da budu (ili su nekada bile) klupe, markiraće prostor konturama klupe uz pomoć belog spreja (kao što se označavaju "mesta zločina"), a pored belih kontura napisaće "ovde je nekada bila klupa".. Organizovaće akciju u popodnevnim satima, kada na ulicama ima najviše građana. Sugrađanima će deliti papiriće na kojima piše "ubaci me u kantu" (primer interakcije, prethodni pasus!) .

Kada je bilo najviše ljudi na ulicama, na mestima gde su "nekada bile klupe", mladi ljudi "lebdeli" su na imaginarnim klupama (iznad kontura), glumeći srećne svakodnevne situacije- zaljubljeni par zagrljen "na klupi", par drugara penzionera kako igraju šah "na klupi", baku i deku kako se drže za ruke "na klupi", tinejdžera kako čita strip "na klupi".... A papirići su teško nalazili svoje kante!!! Uskoro je grad brujao o tome da su se mladi stvarno odlično setili da gradu nedostaju klupe i kante. Kako je grupa ovih mladih aktivista u priču o klupama i kantama uključila i medije, o ovom događaju se toliko pričalo, da su na kraju klupe postavljene. A bogami i kante!

U okviru projekta "Mi i oni drugi" grupa užickih gimnazijalaca bavila se onim sto su stranci, koji su došli u Uzice, značajno učinili za ovaj grad. Uz istraživanje onog "šta su nam stranci doneli" i otkriće da su stranci Užicu doneli mnogo, ali bas mnogo toga dobrog, lepog i novog, mladi iz projekta su pronašli i ormane, 6 komada, koje je gimnazijska biblioteka planirala da baci zbog starosti i pohabanosti. Digresija-sjajne akcije često povežu nepovezive stvari. Digersija broj 2-setite se 11 koraka iz prethodnog teksta, kako je užicka grupa osmislila način i formu prezentacije!

Nakon obimnog istraživanja i prikupljenog materijala, oni su koncipirali izložbu tako što je jedna ličnost bila izložbeno "smeštena" u jedan orman. Izložba je otvorena tako što je na svakom ormanu svečano presečena vrpca, svaki orman imao je svoj specifičan i prepoznatljiv miris, muziku koja je pratila otvaranje i mlade iz projekta koji su bili neka vrsta "kostimiranih kustosa" koja je pripovedajuci priče o ličnostima iz ormana u prvom licu, vodila posetioce kroz izložbu. A ljudi i događaji važni za Užice smešteni u ove ormane bili su Gerhard Gezeman, suprug Mage Magazinović, Babet Fiser Uskoković, supruga Milutina Uskokovića, koja je u Užicu osnovala Dom za nezbrinutu decu, Jožef Jehlička, Čeh koji je u Užicu osnovao Sokolanu... Kao što vidite, slučajno pronađeni ormani, mogu poslužiti kao značajna inspiracija i pomoći vam da koncipirate neobičnu, a u Užicu veoma posećenu i veoma upamćenu izložbu u najuglednijoj Gradskoj galeriji.

I u vezi sa ovim, dodajemo i kampanje Grupe 484 "Ka beloj šengenskoj listi", koje su uključivale akcije rađene na EXIT festivalu u vezi sa viznim olakšicama. (Digresija-nekad je dobro akcije vezati za određeni događaj ili smestiti u određeni kontekst).

Štampana objašnjenja u vezu sa viznim olakšicama, nalazila su se ne na običnim papirima, već na kartonskim plastificiranim lepezama, na kojima je pisalo "O'LADITE SA VIZAMA", a posetiocima festivala deljeni su priručnici sa praktičnim uputstvima-kako jeftino putovati, smestiti se i snaći se na putovanjima kroz Evropu kad nam ukinu vize. Prethodnih godina, dok je vizni režim bio u punoj snazi, pravljene su fotografije zadnjica za alternativne pasose, pod parolom "Ako vec ne može dupe da ti vidi put, neka ti bar put vidi dupe". Duhovito, hrabro, prkosno, nekima bezobrazno, ali se ne može nikako reći da nije efektno!!!

Projekat "Ne prolazi ulicom bez traga" imao je formalni naziv "Zagovaračka inicijativa za manjine". Projekat je okupio mlade (srednjoškolce, studente, aktiviste) iz 9 gradova u Srbiji. Cilj projekta bio je da učesnici istraže i uoče probleme manjinskih zajednica koje žive u njihovom gradu, analiziraju moguća rešenja i izdvoje jedan problem na čije rešenje mogu da utiču svojim angažmanom i zagovaranjem kod lokalnih vlasti-donosioca odluka. Ove zagovaračke akcije pratile su i male lokalne akcije koje su bile u skladu sa zagovaračkim ciljem, a njihov cilj bio je da problem kojim se bave učine vidljivijim široj društvenoj zajednici i/ili ciljnoj grupi. Osim podizanja vidljivosti, uz akcije su najčešće prikupljani potpisi i vršene ankete, što je kasnije korišćeno kao značajna dopuna zagovaranju.

Grupa mladih iz Vršca zagovarala je da se u predmet Građansko vaspitanje uključe radionice o multietničnosti i multikulturalnosti. Jedna od njihovih akcija "Džepići" sprovedena je u zgradi gimnazije, radnim danima, tokom nastave i školskih odmora (vreme i mesto akcije). Naši mladi saradnici sašili su veliko platno na kome su bila tri džepića, na kojima je pisalo MULTIKULTURALNOST, TOLERANCIJA, RAZLIČITOST. Učenici su zamoljeni da u vreme odmora ili u međusmeni, napišu na ceduljicama svoja razmišljanja na ove teme i ubace ih u odgovarajući džepić. Na kraju su prikupljene ceduljice poslužile kao element istraživanja i argument za zagovaračku akciju.

Grupa mladih iz omladinskog kluba 019 u Zaječaru, bavila se ženama kao manjinama, kao i siromašnim, izbeglim i raseljenim licima, i deci bez roditeljskog staranja. Zbog toga su dve njihove akcije bile sledece.

"Da li znaš ko sam ja" bila je akcija sprovedena na Gradskom Trgu, gde su učesnici stajali maskirani, a njihova lica bila sakrivena. Pored svakog od njih pisala su imena žena, a ispred je stajao prazan papir na kome su sugrađani mogli da dopišu (interakcija) ko je ta osoba i zbog čega je značajna za njihov grad (prva žena sudija, prva učiteljica u Zaječaru, prva zaječarska lekarka, prva direktorka Gimnazije...).Kasnije su prikupljeni podaci poslužili za zagovaranje da se jednoj od ovih žena oda počast tako što će neka od zaječarskih ulica ili neki od trgova poneti njeno ime.

Druga akcija zajecarske grupe bila je "Naše je i ono što drugima damo". Dve sedmice pred njeno održavanje, akcija je najavljivana u medijima i učesnici su ubacivali pozivnice u poštanske sandučiće. Građani su pozivani da tokom jednog julskog vikenda dođu na gradski trg i donesu igračke koje njihova deca retko koriste. Na trgu, uz muziku i likovne i plesne radionice, ogroman broj građana koji se odazvao, došao je sa decom, doneo mnoštvo igračaka, koje su kasnije razdeljene siromašnijim porodicama sa decom, deci bez roditeljskog staranja i deci u kolektivnom centru.

Grupa mladih Kikinđana okupljenih oko KIM-a (Kikindska Inicijativa Mladih) u okviru ovog projekta sprovela je niz zanimljivih i duhovitih akcija. Njihova zagovaračka tema bila je ponovno uspostavljanje kancelarije za malde i Saveta za nacionalne manjine. Kako bi se podigla vidljivost ovog problema, KIMovci su organizovali akciju u centralnom gradskom parku SHATRO KANCELARIJA.Napravili su šator koji su "svečano" otvorili, a šator je "glumio" kancelarije za čije su se otvaranje zalagali. U šatro kancelariju građani su mogli da dođu i donesu svoje sugestije u pisanoj formi, požale se na neki problem i rade sve ono što bi u stvarnoj kancelariji radili! Osim ove akcije, KIM grupa je organizovala akciju Besplatni zagrljaji-Nisam opasan, samo sam drugačiji, gde su se maskirali u najrazličitije kostime (od antičke boginje, preko Meksikanca, do hipika i Arapa) i na opšte oduševljenje, grlili sugrađane, koji su im uzvraćali ne samo zagrljajima, vec i poljupcima.

Jedna od ideja da se gradovi učesnici više integrišu bila je akcija "Divanite li kikindski"-grupa Kikinđana otputovala je u Užice gde je anketirala građane Užica koliko znaju Kikindu-znaju li gde se nalazi na mapi, koliko sati treba do Kikinde iz Užica i kojim putem bi išli, znaju li neki mađarski specijalitet, poznatu ličnost iz Kikinde, značajnu kikindsku fabriku, itd.

Grupa mladih iz Sjenice, bavila se mnogim temama i organizovala brojne akcije tokom leta 2009. Jedna od akcija koja je ostavila značajan trag u životu ovog grada bila je PONOVO RADI BIOSKOP. Naime, u Sjenici već nekoliko godina, na žalost, ne funkcioniše gradski bioskop, pa su mladi iz projekta odlučili da ovo promene, tako što su organizovali bioskop na otvorenom. Uz pomoć zainteresovanih sugrađana doneli su na centralni gradski trg tribine, instalirali improvizovano bioskopsko platno, a uz pomoć Grupe 484 dobili su na korišćenje dokumentarne i igrane filmove koje su tokom nekoliko letnjih večeri projektovali. Ulaz za sve građane bio je besplatan, a čak su, da bi bioskopska "ikonografija" bila potpunija, doneli i kisok sa kokicama kao nezaobilaznom bioskopskom rekvizitom. Treba li reci da su tribine svake veceri bile prepune, a svi u gradu prezadovoljni!

Belocrkvanska grupa imala je akciju "Ulica dobrih komsija", tako sto je Ulicu D. Brankova, u kojoj se nalazila i Sinagoga i porodilište koje su osnovali Nemci, pretvorila u ULICU DOBRIH KOMŠIJA. Angažujući sugrađane koji žive u ovoj ulici, mladi iz Bele Crkve oslikavali su fasade, postavljali poštanske sandučiće, okopavali travnjake ispred kuća i sadili cveće, postavljali hranilice za ptice, upoznavali se međusobno , kao i sa svojim sugrađanima i pokrenuli sa Arhivom grada zagovaračku inicijativu da se deo ove ulice (ili trg kojim se ona završava) nazove po Miri Epštajn, najmlađoj Jevrejki Belocrkvanki koja je stradala u Drugom svetskom ratu.

Grupa mladih iz Vranja zagovarala je da se u naselju Gornja čaršija postave kontejneri i kante za smeće kod Gradskog komunalnog preduzeća (KOMRAD). Ovu zagovaračku inicijativu pratile su akcije pod nazivom"Ima neka čar biti đubretar" koje su obuhvatile izložbu fotografija Gornje čaršije u glavnoj gradskoj pešačkoj zoni, izložbu "Đubre jednog/đubre jedne" takođe u pešačkoj zoni (postavili su instalaciju đubre jedne šmizle, hakerski risajkl bin-đubre jednog hakera, djubre svakog hipohondra, "škart od art" (đubre jednog umetnika), đubre sa korzoa, đubre propalog rokera, đubre jednog intelektualca, itd.), a akcija je krunisana svečanim otvaranjem kontejnera postavljenog u Gornjoj čaršiji (presečena je crvena vrpca!-kao i na svakom svečanom otvaranju) sa pevanjem hora učesnika obučenih u jarko žute uniforme sluzbenika KOMRADA (obrade pesama poznatih svetskih rock sastava u skladu sa temom đubreta).