TekstUra

TekstUra, časopis za književnost u školi i početnica za komčijsku književnost namenjena je nastavnicima, stručnim saradnicima, bibliotekarima – profesionalcima koji su po prirodi svog posla zainteresovani za mesto književnosti u srednjoškolskom/gimnazijskom obrazovanju. Naravno, postoji i neskrivena želja da TekstUru rado čitaju i učenici (gimnazijalci, srednjoškolci), studenti.

TekstUra ce se zanimati za ulogu književnosti u moralnom razvoju mladih i društva u celini, za književnost kao polje afirmisanja opštih ljudskih vrednosti, ali i za književnost kao sredstvo indoktrinacije. Autori TekstUre nastojaće da istraze složen i dinamičan odnos jezičkog književnog dela i vremena u kome nastaje ili u kojem se tumači, preporučujući pažnji čitalaca i tekstove autora susednih zemalja, pre svega savremenu književnu produkciju na jezicima balkanskih naroda koja ima kapacitet za univerzalne obrazovne ciljeve – estetske, etičke, saznajne.

Autorima TekstUre posebno je stalo do književnih tekstova koji duhovitošću najbrže i najefikasnije razbijaju stereotipe o dosadnim knjigama i lošim drugima, jednako kao i do tekstova koji su (uslovno) mogli da nastanu i na drugom mestu…koji mogu da proizvedu efekat ogledala, jer ubedljivo demonstriraju da je utisak o lošim specifičnostima često posledica neznanja, neiskustva, pogrešnih verovanja.

Tekstura treba da bude dopunski, radni materijal profesorima, bibliotekarima, stručnim saradnicima i mladima koji su zainteresovani za promene u društvu, posebno u obrazovanju u pravcu razumevanja i prihvatanja drugih.

U ovom odeljku naći ćete dva teksta iz prvog broja TekstUre. To je tekst o čitankama iz učeničkog ugla, a drugi tekst tiče se tema i vrednosti zastupljenih u skolskoj lektiri.

Teme i vrednosti u školskoj lektiri

Tekstura je zamolila urednike, prevodioce, književne kritičare, profesore književnosti, bibliotekare i druge profesionalce da prokomentarišu aktuelnu srednjoškolsku lektiru, da se prisete odnosa prema sopstvenoj školskj lektiri, da srednjoškolcima preporuče knjige iz savremene svetske književnosti, književnosti bez prevoda (Srbiji, BIH, Hrvatskoj i Crnoj Gori), kao i knjige pisane na jezicima iz okruženja, a posebno da opišu koje teme/vrednosti bi trebalo da budu zastupljene u srednjoškolskoj lektiri. Posle hazarskog, potop (Komentar aktuelne lektire)

TIJANA SPASIĆ:

Program svetske književnosti mi se čini više-manje u redu, možda je Buka i bes prezahtevno štivo za srednjoškolce, a po mom mišljenju bolje bi bilo ponuditi Gogoljev Šinjel ili Nos nego Revizora, ako već ne mogu i pripovetke i drama. Što se domaće književnosti tiče, mislim da nije dobra srazmera narodne i srednjevekovne s jedne strane i savremene s druge, odnosno da bi trebalo fokus prebaciti na savremenu književnost. Neka dela su bitnija za pro-učavaoce istorije književnosti nego za opštu kulturu, kao npr Jakov Ignjatović. Umesto da se Desanka Maksimović čita dve godine može se program dopuniti nekim savremenim pesnicima koji bi malo razbili preovlađujući ton, na primer: Rada Lazić (Kost u grlu, Evergreen, Ja sam staromodna cura, Kriva sam...), Milan Milišić (Fašizam), Vojislav Despotov (Il‘ je grad il‘ su seludovi, Umesto, Nismo više deca, Zab ravljeni zanati...), Novica Tadić (Zloslov neki, Pred supermarketom, Iz starudije, Prolaznik..), Čarls Simić (Knjiga mađije, Velika var- ka..), Mak Dizdar (Dan sedmi), Mirja- na Stefanović (Sedamnaest pitanja o snajperisti, Pesma o kćeri i zas tavi), Dragoslav Dedović (Hagiografski vic, Ratni zločinci, Sla- vonski Brod: staćemo 15 minuta, Berlin Mitte 2009, Februar 2005)...

Iz istog razloga smatram da bi trebalo ubaciti makar neke pesme iz zbirke Lirika Itake Miloša Crnjanskog (Spomen Principu, Pro- log, Himna, Molitva...)

MINjA BOGAVAC:

Spisak školske lektire vrlo se malo izmenio u odnosu na vreme kada sam bila gimnazijalka. (maturirala sam 2000. godine, prim.). Sećam se da ovim izborom ni onda nisam bila preterano zadovoljna, i vrlo mi je teško da pomislim kako mlađe generacije jesu. Sastavljači spiska oba- vezne lektire previđaju činjenicu da današnje generacije žive i školuju se na Internetu, pa mi je vrlo teško da zamislim kako imaju strpljenja za duge, arhaične rečenice. Verujem da pola ovih knjiga ostaje nepročitano, a da se đaci za časove spremaju čitajući informacije sa Vikipedije ili iz nekih priručnika za profesore. U najboljem slučaju, gledaju filmove nastale po klasičnoj literaturi.

Spisak treba rasteretiti. O mnogim delima, poput Epa o Gilgamešu, mogu se držati informativna predavanja, a na njihova mesta u spisku lektire, može se uvrstiti više savremenijih knjiga ili knjiga koje se lakše čitaju. Čini mi se da opterećivanje spiska lektire delima iz starog veka, kod učenika može izazvati otpor prema čitanju i literaturi uopšte. Takođe, nisam sigurna da li je najsrećnija okolnost to što se lektira čita hronološkim redom, tako da prati teorijsku nastavu o istoriji književnosti. Razlog za moju su- mnjičavost je to što, ovako raspoređena lektira, zapravo znači da najmlađi učenici čitaju najarhaičniju (najtežu?) literaturu, tj dela čiji je jezik takav da od čitaoca zahteva veliku koncentraciju. Možda bi pomoglo kada bi nastava književnosti kroz sva četiri razreda srednje škole, bila podeljena na dve celine: istorija književnosti (dve trećine nastave) i savremena književnost (trećina). Tako bi, verujem, bila napravljena ravnoteža između dela koja su za učenike važna zbog opšte kulture, saznanja o razvoju čovečanstva kroz vekove i onih drugih, da- kle: savremenih knjiga, iz kojih bi učili da vole čitanje i pisanje.

Čini mi se da je najsavremenije delo u lektiri Hazarski rečnik, što me navodi na zaključak da se izučavanje istorije književnosti završava sa 1985. godinom, dakle pre nego što su današnje generacije srednjoškolaca uopšte rođene. Devedesete godine i prva decenija XXI veka, nisu zastupljene u lektiri. To je vrlo arogantan stav koji naš obrazovni sistem zastupa prema savremenoj književnosti, a ideja o tome da će učenici, zadojeni književnošću iz lektire sami naći pravi put kroz šumu savremenih naslova, čini mi se neo- pravdano optimističnom. Na kraju, moram da pomenem i predavanje Patriotizam u čitankama Nenada Veličkovića koje sam imala prilike da čujem na festivalu Na pola puta. Imajući u vidu njegove teze iz ovog predavanja, primećujem da su mnoga dela svoje mesto u lektiri našla iz patriotskih, pre nego iz estetskih razloga.

MILOVAN MARČETIĆ:

Otprilike pola spiska je nezamenljivo, dok bi druga polovina mogla da se zameni jednako vrednim ili boljim delima i autorima. Takođe, izbor pisaca i dela treba pomeriti ka našem vremenu, naravno ne po svaku cenu, pošto treba voditi računa da se ne izbace dobra starija, ponekad i modernija, dela, a ubace osrednja nova, a staromodna dela. Neka dela sa spiska nisu razumljiva današnjim školskim čitaocima, jer go- vore o vremenu, podneblju, psihologiji, itd... koji su im strani.

U suštini, veća opasnost dolazi od mogućnosti pogrešnog izbora novih dela za lektiru, posebno kada je u pitanju ono što se danas piše, jer danas se uglavnom piše osrednje, a vrednuje se još gore.

SRĐAN SRDIĆ:

Predloženi spisak naslova uglavnom ispunjava kriterijume kojima bi se trebalo rukovoditi kada razmišlja- mo o srednjoškolskoj populaciji kao čitalačkoj. Zastupljeni su naslovi čiji je estetski status potvrđen kroz vekove ili decenije vrednovanja, i bez kojih se mlada osoba teško može posvetiti ozbiljnijem čitanju.

(Predlozi iz svetske književnosti)

RADMILA LAZIĆ:

Antologije svetske poezije: Savremene nemačke poezije, priredio i preveo Zlato Krasni, Bratstvo i jedinstvo, 1989.
Savremena poljska poezija, pre- veo i odabrao Petar Vujačić, BIGY, 1985.
Američka poezija (1945-1994) priredio Srba Mitrović, Svetovi, Novi Sad
Antologija Engleske poezije, priredio Srba Mitrović, Svetovi, Novi Sad - Naravno dolaze u obzir i antologije drugih naroda, ove sam odabrala jer se one još uvek mogu naći po našim knjižarama ili antikvarnicama. Smatram da su antologije najbolji način da se stekne uvid u najbolje od onoga što se piše u jednoj književnosti. Takođe smatram da širina pogleda i različitost poetika mogu biti podsticajni za razvijanje ukusa, sklonosti...
Sopstvena soba, Virdžinija Vulf, prevela Jelena Marković, izdavač Plavi jahač, 2004. - Neophodna knjiga-esej za osvešćivanje svih onih koji veruju u jednakost ženske i muške pozicije u svetu književnsoti. Esej pisan kao obraćanje engleskim studentkinjama 1928. lucidno, sugestivno, pronicljivo, znalački, iz književno-istorijske perpektive, i pre svega literarno, o predrasudama, o razvoju ženske književnosti, o ne-mogućnostima ženske afirmacije u muškom svetu.
Silvija Plat, Rani odlazak, priredila i prevela Ljiljana Đurđić - Svakako najznačajnija i najintrigantnija pesnikinja dvadesetog veka. Ekspresivnost izraza i emotivnost njenih stihova i danas provociraju čitaoce bukom i besom koji iz njih izbijaju. Otvorenost pesničkog govora o ženskim opsesijam i frustracijama do pojave Silvije Plat bila je tabu.
Doris Lesing, Zlatna beležnica, preveo Predrag Šaponja, izdavač Agora - Roman za koji je Doris Lesing dobila Nobelovu nagradu. Najznačajniji roman koji govori o ženskoj emancipaciji bez feminističkih parola, živo i autentično. Roman slika žensko iskustvo kroz krizu društva dvadesetog veka. Nov način posmatranja života ženskim očima učinio je ovaj roman jednom vrstom feminističke biblije iako to nije bila autorkina namera.
Margerit Diras, romani, Lj bavnik ili Aleksis - i jedan i drugi govore o netipičnim ljubavima, društveno neprihvatljivim, pisani su izvanrednim stilom. Neophodne knjige za prihvatnje drugosti i različitosti ljudskih odnosa.
Anais Nin, Henri Miler, Markiz de Sad, Keti Aker i dr. - za razbijanje puritanizma.
Psihopolis, Savremena američka priča, priredio Milisav Savić
Pljuska u ruci, Antologija alternativne ruske proze, priredila Dubravka Ugrešić
Arudanti Roj, Bog malih stvari, dobila Bukera - Čudesna knjiga o čudesnom detinjstvu u čudesnoj Indiji, pisana brilijantno.
El Saadaui, Žena na nultoj tački - Gotovo dokumentaristička knjiga jedne od najpoznatijih arapskih književnica o sudbini žene u arapskom svetu. U njoj se otvoreno govori mnogim tabu temama:nasilju u porodici, siromaštvu, incestu, ropstvu i obrezivanju žena...

DOBROSAV BOB ŽIVKOVIĆ:

J.R.R. Tolkien, Hobit - Verujem da u lektiri ima knjiga koje će deci objasniti i pojasniti gomilu stvari, ali ovo je Knjiga koja treba da ih uvede u maštanje, zagolica maštu, povede na put, otvori im oči za maštanje...
J.R.R. Tolkin, Gospodar prstenova - Čitaće je kao avanturu, ali to je prvi ekološko osvešćeni roman koji se pre svega bavi etikom i pre svega odnosom prema moći (da li je moć sila, da li je sila zlo?), postavlja pitanja i tera da razmišljaju mnogo teže i više nego neke ozbiljne knjige.
Ursula Legvin, Leva ruka tame - Jedan od najlepših sf romana, sa sve planetama, svemirom, “marsovcima”, jedina tema romana je to- lerancija i prihvatanje drugačijeg. Jedna od knjiga koje vas opasno prevare. I dok shvatite šta vam radi vi ste promenjeni. Ne poznajem nikoga koga nije potresla, promenila i naterala da me zove telefonom i svađa se sa mnom. Tema koja je našoj deci i potrebna i nedostaje.
Ursula Legvin, Zemljomorje - Opet avantura, najsličnija Tolkinu, sa pričom o dobru i zlu.
Richard Matheson, Ja sam legenda - Za razliku od filma, ovo je moja najdraža knjiga. Postoje dva dela. U prvom se pita ako su svi oko tebe monstrumi dokle se boriš da osta- neš svoj, kada se pridružuješ bezumnoj masi. Da li je to uzaludna pomoć? Ima li smisla biti drugačiji? Drugi deo (taman kad doneseš svoje odluke u prvom delu knjige) se pita ko je monstrum: svi oko tebe ili ti koji se jedini izdvajaš. Problemi kojima se knjiga bavi postavljaju se (meni) svaki put kada uključim dnevnik. Verujem da bi knjga pomogla i nekoj drugoj deci. Plus, knjiga donosi horde zombija i vampi- ra, pa će da se raduju.

SLAVICA MILETIĆ:

Imam utisak da se spisak srednjoškolske lektire koji ste mi poslali ne razlikuje mnogo od lektire u vreme kad je moja generacija pohađala gimnaziju (pre četrdesetak godina). To nije neobično, s obzirom na tom da lektira jeste i treba da bude izbor iz kanona svetske i nacionalne književnosti. U međuvremenu su neki autori koji su krajem šezdesetih još svrstavani u avangardu postali klasici, a neke je vreme u najmanju ruku okrnjilo.

Mislim da bi bilo korisno uvesti u lektiru dobre eseje: npr. izbor iz Montenja, neke eseje iz Antologije engleskog eseja i Antologije američkog eseja (obe je priredio profesor Veselin Kostić),itd.Oni bi učenicima mogli biti koristan podsticaj za razmišljanje o kompoziciji sopstvenih pismenih zadataka iz jezika i književnosti. Ne bi škodio ni mali izbor žanrovske književnosti: npr. Ursula Legvin (SF), Džon le Kare, Patriša Hajsmit... i mnogi drugi, čiji dobro napisani romani pored uzbudljivog zapleta sadrže i promišljanja savremenog društva i čovekovog položaja u njemu. od domaćih autora uvela bih Miroslava Popovića, njegov roman Sudbine, a iz savremene susedne književnosti koja se može čitati bez prevoda Dubravku Ugrešić (za početak).

Iz učeničkog ugla - čitanka

Čitanka koja ne liči na čitanku

Učenica Užičke gimnazije, od ove godine studentkinja književnosti, ocenjuje čitanku Svezame, otvori se 8, odobrenu za korišćenje u Federaciji BiH.

Svezame, otvori se! Otvaram. Paf! 2001 - Odiseja u svemiru. Ovakav tekst bi se u mojoj nekadašnjoj čitanci jedino, nekim slučajem, mogao naći na njenim poslednjim stranama, onim do kojih nikada nećemo ni stići, a i ako stignemo, pravićemo se da ne postoje. Listam dalje.Starac i more, odlomak. Pogledaj film Forrest Gump. Ko je Joe DiMaggio kog Santiago pominje u tekstu. Šta su baseball kartice? Da li je opravdano ubijati životinje? Ili je to grijeh? Ko su, kako Santiago govori, ljudi koji su plaćeni da razmišljaju o grijehu? Listam. Šta je karikatura? Pink Floyd – Another Brick In The Wall. Listam. Moraju li se učenici prilagođavati pravilima škole, treba li se ona prilagoditi potrebama učenika? Au! A gde je meni bila ova čitanka pre šest godina da je bar držim krišom u klupi i čitam kad završim recitovanje cele, napamet naučene Ženidbe kralja Vukašina.

Svako poglavlje u čitanci nosi naslov koji se može sasvim slobodno iskoristiti kao tema za razgovor sa predavačem, roditeljima, prijateljima; kao tema za pisani rad ili ako ništa, da o njoj dobro sam porazmisliš. Uglavnom su to izreke u čijoj je konstrukciji promenjeno slovo ili reč. (Slogan kuću gradi, Šklotečina, Bolje film u ruci nego Oskar na grani...) Jedan ovakav naslov celom poglavlju i tekstovima u njemu daje osnovnu temu koja sve pojedinačne teme iz poglavlja uobličuje u jednu opštu. Naslovi i pitanja postavljena učenicima nakon tekstova su me kod ove čitanke najviše privukli i obradovali. Tu su pitanja koja se vezuju za ono osnovno što treba pronaći i prepoznati u književnom delu. Vrlo jasno i dobro osmišljena čine da se učenik lako i slobodno snalazi u analizi književnog dela, da bez ustezanja može odgovoriti na svako pitanje. Dok sam ja nekad, da bih odgovorila, prvo morala da tražim da mi neko pitanje prevede. Da bih nakon razumevanja shvatila da mi je postavljeno pitanje o nekoj potpuno nebitnoj i sporednoj stvari, dok se ono ključno ostavlja mistifikovano, jer kao to jedan učenik osnovne škole ne može razumeti, jer nije na istoj ravni sa piscem, jer je pisac kao neko mitološko biće koje je iznad nas i živi u nekom drugom svetu i piše na svom jeziku, koji mi samo delom možemo razumeti. Na ovo ću nadovezati još jedan plus: (O)piši i Ti kao Hemingway ili Piši i Ti kao Branko Ćopić. Ja da pišem kao Hemingway?! Ma, da. Sigurno... E, nema toga. Nema mistifikacije pisca i njegovog dela. Imaš primer. Objašnjen. Provežbaj, imitiraj, pokušaj. Sve je stvar tvog izbora, niko nema pravo da ti kaže da ne umeš i ne možeš.

Sa druge strane nalaze se pitanja koja su ili sasvim očigledno i sama istaknuta u tekstu, ali se ne postavljaju, ili su napravljena od nekih momenata u tekstu koji nisu u prvom planu, kako bi isprovocirala učenika da se malo zaustavi i razmisli o tome kako razmišlja i zašto tako radi. Navode ga da posumnja u sve ono u šta prema pravilima vaspitanja, autoriteta i drugih uticaja nikako ne sme, a trebalo bi. Od toga da posumnja u školu, obrazovanje, uticaj i razmišljanja starijih: roditelja, profesora, nastavnika. Posumnja u sve moguće izvore saznanja, kao i u odsustvo osnovnih moralnih dilema koje bi trebalo da postoje, ali su zataškane nekim opštim, nepisanim pravilima i zakonima na koje smo naviknuti, prema kojima se ponašamo i kojima svoje postupke opravdavamo. Kroz ova pitanja nailazimo na teme autoriteta, polne ravnopravnosti, nasilja nad životinjama, slobode govora, ispravnosti ili neispravnosti smrtne kazne, uticaja škole, ispravnosti onoga što se u njoj uči. Diskutovanjem o ovim temama učenik bi u ovom dobu već stvorio nekakav svoj stav, a ne prihvatao već definisan stav odraslih, prijatelja itd. Među pitanjima u mojoj čitanci, kao i zadacima, nalazili su se samo oni koji nalažu da učenik usvoji ono osnovno, akademsko znanje o datom književnom delu bez ikakvog specijalnog udubljivanja i razmišljanja. Šta je tema, šta je ideja, šta je poruka? Stilska izražajna sredstva, pronađi, imenuj, idi na poslednju stranu čitanke, nauči defini- ciju tog stilskog sredstva, vrati se, a kad opet negde u pitanju naiđeš na njega, ponovi tačnu definiciju.

Na primeru posleničke pesme Nadžnjeva se momak i devojka koja se može naći i u ovoj i u mojoj čitanci nalaze se sledeća pitanja:

Svezame, otvori se! Koliko događaja opisuje pjesma? Ko su akteri tih događaja? Ko pobjeđuje u svakom od nadmetanja? Da li je to moguće u stvarnosti? Ko je izdržljiviji i snažniji u poslovima – muškarci ili žene? Jesu li kućni poslovi – ženski poslovi? Kako se završava? Šta radi mladić, a šta djevojka? Šta pjesnik/inja ovom pjesmom želi reći o predrasudama prema ženama?

Moja čitanka za sedmi razred: Šta je tema pesme koja počinje stihom Nadžnjeva se momak i devojka? Koja osećanja podstiču mladića i devojku da se takmiče? O čemu njihova igra govori? I to je to. Sportski duh je bitan i idemo dalje...

Pored mnoštva ovakvih pitanja koja pokreću razgovore o ozbiljnim temama kao što su i problem prava muškaraca, problemi nasilja nad ženama, slobode govora, korupcije, fašizma itd. Autori čitanke učenika i čitaoca smatraju dovoljno zrelim da počne da se informiše o ovim temama, da na ozbiljniji i dublji način pristupi književnosti, da ne izvlači iz nje samo površne pouke i da je već u ovom dobu dovoljno sposoban da oformi svoj stav, koji će sa dovoljno datih informacija moći argumento- vano i da brani. Daje mu se sloboda da sam izabere o čemu će i kako misliti. Dodatne informacije u čitanci koje sam ja imala svodile su se na neke (ne)zanimljivosti iz biografija pisaca ili na isticanje neke istorijski važne godine.

Stranice čitanke su vizuelno upečatljive i pregledne. Uz svaki tekst nalazi se kratka biografija pisca. Pre početka teksta stoji objašnjenje prethodnih i narednih dešavanja ako je u pitanju odlomak, a ako je tekst dat u celini neko dodatno objašnjenje koje bi pomoglo u analizi i razumevanju. Uz osenčeni pasus se uvek nalazi i zadatak koji se tiče gramatike, teorije književnosti, ali i neki od onih koji učenika navode da sam nešto započne i uradi, istraži, proveri, piši i Ti kao... Pre(ne)poznate riječi. Tačno to. Koliko puta samo u tekstu naiđeš na reč koju si već negde čuo ili pročitao, možda čak i koristio, a da u suštini nemaš pojma šta ona stvarno znači. Nema veze. Prepoznala sam ja tu reč, ne znam njeno značenje, ali čim sam je prepoznala, znači da treba da znam njeno značenje, ali neću pitati, jer treba da znam, a ne znam. Kvadrati sadrže dodatne informacije iz različitih sfera kulture, nauke, umetnosti, istorije; od preporučene knjige, filma, muzike, slike, snimaka na YouTube-u, preko vrsta oblaka, Muppet staraca, vrsta pečuraka, pa do Oktobarske revolucije, WikiLeaks-a i arabeske. Uz tekst su već čuvena pitanja. Sadržaj svakog od ovih pojedinačnih delova je odmeren dovoljno dobro, da ni jedan deo ni u jednom trenutku ne može biti naporan ili dosadan. Brojevi stranica nalaze se u krugovima različitih boja, pa tako jedna boja obeležava sve stranice na kojima su priče, pripovetke, neka druga lirsko pesništvo, dok treća i četvrta obeležavaju roman i dramu. Prateći boje mogu se lako i brzo pronaći svi tekstovi koji pripadaju omiljenom književnom rodu ili književnoj vrsti.