Robert Perišić

Robert Perišić je rođen u Splitu 1969. godine. Jedan je od najvažnijih savremenih hrvatskih književnika. Piše kolumnu "Bibliomanija" u nedeljniku "Globus", a pored pomenute zbirke priča koju nam predsatvlja "Lom", u Srbiji su objavljene još dve knjige ovog pisca: "Užas i veliki troškovi" i "Možeš pljunuti onoga tko te bude pitao za nas" (Fabrika knjiga)

Kako bi Robert Perišić, književni kritičar nedeljnika "Globus", ukratko predstavio poetiku pisca Roberta Perišića? 

- "U njegovu se stilu isprepliću zlatne stranice našeg fudbala s osjećajem samoće i uzaludnosti, te s čežnjom za nečim lijepim i još nedoživljenim, sve dakako u okviru mogućnosti što ih otvara perspektiva članstva u EU i NATO-u. Ovaj mladić, koji je dobrano zagazio u tridesete, zaista ne obećava, a njegov stil ne plijeni pažnju zahtjevnih čitatelja, niti smo ga učili na faksu. Ali eto, što bi rekao teoretičar Jean Baudrillard: 'Umjetnost je oduvijek nijekala samu sebe.' S druge strane, u kontekstu propadanja svih vrijednosti i kriterija, nije se svemu tome ni čuditi... Ne rađa se svaki dan Sergej Jesenjin, a bogme ni France Prešern, kao ni Milorad Pavić, itd." ... Dobro, kao što vidite, malo mi je teško objektivno pisati o sebi.

dvorac, amerika

– – –
miješam kavu bijelom plastičnom žlicom koju poslije
bacam
drugi čovjek
žena
u kafeu Eternal
u ogledalima okolo
eros u kosi, strelice
blicevi
oči, vatromet
cinik, naoko hladan
kao anđeo ili
first man on a moon
oboje
umnožavanje
kao pahulje
žena mlada kao snijeg
začeće bez dodira
zaraza
– – –
uspomene gospođe Le Corbusier
autostoperi
olovke za oči
muškarci
(konzilij oko Charlesa)
underwear
… opet govorim sama sa sobom
kao višnje
skida svoju haljinu
u
vidiš
smrt je design, skeptik i bohem
čovjek skače s nebodera ali
neboder je voda
duboka
nekoliko
desetaka metara
Charles umire uz jezero, u prirodi, blizu staze za
cross
perač izuzetno visokih prozora gleda u operacijsku dvoranu
žena, svjetlost unutar
akvarija pokazuje put ribama
– – –
pogled s prozora
staklo je
mladi burzovni činovnik u plavom izlazi iz nebodera
“glagol voljeti”
razmišlja
sok (strah) od breskve
u kafeu u zgradi korporacije “Sony”
paraliziran u svjetlosti
staklo je
ulica
izlozi puni boje, sreće
kupci - uspomene
kokice prskaju u staklu
plave oči
dugi zalazak
u turističkoj agenciji
kuća na obali (blizu začaranog mora)
crna službenica naglas misli
ja nemam srce
moja postelja gleda na prozor