IVAN KRAUS

SLATKE GODINE

Pre nekoliko godina mladić se okrenuo pisaćoj mašini i napisao tekst,a zatim ga je odložio u stranu.Kad sam prelistao te već požutele listove,shvatio sam šta je nekad hteo da iskaže i ponudio sam mu da knjigu završimo zajedno. Predlog je prihvatio s radošću.I uprkos razlici u godinama dobro smo se razumeli. Verovatno zbog toga što smo jedna ista osoba.

AUTOR

Najomiljenije reči našeg učitelja su RAZJASNITI,POJASNITI,PREDSTAVITI ili OBJASNITI.Međutim,najviše od svih voli reč ANALIZIRATI.Zbog toga je odlučio da analiziramo sliku Mikulaša Alša “Sunce zalazi za planinom”.Okačio je sliku na tablu, a onda nas je prozivao i pitao šta znamo o slikaru. Pošto nismo znali ništa, objasnio nam je da je Mikolaš Aleš potekao iz naroda. Onda je prozvao Mokřala i pitao ga da li zna šta to znači da je slikar potekao iz naroda. Mokřal je grickao nokte i čekao ko ce da mu šapne, a onda je učitelj objasnio da će biti bolje da nam to malo objasni. I rekao nam je da je slikar imao siromašne roditelje i veoma skromne prilike, čime je upoznao bedu prostog naroda I zbog toga mu je ostao veran u svom stvaralaštvu svim srcem.

“Šta je prikazao slikar na slici, Horačkova?”

“Prikazao je pastire…”

“To takođe,ali o kom se godišnjem dobu radi?”

“Radi se …. O jeseni”,pocrvenela je Sim Sim.

“Tako je”, rekao je učitelj, “slikar je tu prikazao jesen, što vidimo iz oblačenja pastira, koji na sebi imaju džakove. A šta vidimo u pozadini,Placaty?”

“U pozadini ….vidimo…vidimo planinu I sunce...”

“Dobro. A šta vidimo na desnoj strani slike, Mokřale?”

Mokřal se zagledao u tablu I rekao da vidimo šumu Učitelj je hteo da zna kakvu šumu I Mokřal je rekao da je retka.Učitelj je ponovo pogledao sliku i rekao da je inače mislio na nešto drugo.i to da je šuma četinarska,ali pohvalio je Mokřala što je primetio da je šuma proređena. Mokřal je seo i pogledao u mene i Bahynka da bismo obojica videli kako je on neverovatno talentovan.

Zatim se učitelj prošetao između klupa i pitao zašto je šuma prikazana na taj način, a Sim Sim, jer je ulizica, je mahala rukom i javljala se kao poludela.Kad je učitelj prozvao počela je da brblja da je šuma retka jer su je posekli ljudi koji su je i ranije sekli,kako su hteli, za razliku od siromaha koji nisu smeli ni da sakupljaju granje, ni da se žene i udaju i slično.

Učitelj je pomalo začuđeno pogledao sliku i ipak pohvalio Horačkovu za veoma dobar odgovor. Sim Sim se srušila u klupu i zbog izbrbljanog znanja samo je hvatala vazduh.

To o udavanju smo učili iz istorije, kad smo proučavali kuluk a Sim Sim sve pamti, jer stalno uči i buba i skuplja znanje,kao što su ti siromasi sakupljali granje. Učitelj je pitao Bahynka šta još vidimo na slici. Bahynko je pogledao sliku i rekao da vidimo nekoliko krava i počeo je tome da se smeje.

“Krejči, ne shvatam šta je u vezi sa tim kravama ili GOVEDIMA smešno”,čudio se učitelj i postavio mu drugo pitanje.

“Kakve su to krave?”

“Šarene”, rekao je Bahynko.

“Nisam to mislio”, reče učitelj,”mislio sam nešto drugo.Skoncentriši se,Krejči”.

Bahynko se, dakle, potpuno skoncentrisao i za trenutak zabuljio u sliku.Onda je rekao da su krave rogate.Tim je nasmejao ceo razred,osim učitelja.On se namrštio kao I uvek kad neko loše odgovara I prozove Sim Sim.Ona je skočila I pištala da su krave mršave jer su loše hranjene.Učitelj ju je pitao kome krave pripadaju, a Sim Sim je viknula da pripadaju siromašnima,da to nisu gazdinske krave.

“Odlično”,pohvalio ju je učitelj.

Sim Sim se uvukla u klupu,sva oduševljena što je tako mogla da se skoncentriše.

Zatim je učitelj prozvao Kamenickog i pitao ga šta označava dečak na slici. Kamenicky nije znao i okrenuo se ka meni. Šapnuo sam mu da dečak znači da on čuva krave.Ali, učitelj je hteo da čuje nešto drugo i to da dečak označava kabanicu od džaka i pitao je Kamenickog da li zna zašto nosi tu kabanicu.

“Zbog kiše”,odgovorio je Kamenicky.

“Dobro…ali ti ipak ne nosiš džak na glavi kad pada kiša”,nastavio je učitelj.

“Ne”

“A zašto?”

“Zato što nisam lud”,rekao je Kamenicky.

Svi smo se tome smejali,samo se učitelj nije smejao.Hteo je da čuje da dečak nosi kabanicu zato što je siromašan,a Kamanicky nije siromašan i kad pada kiša ne nosi nikakav džak,već kvalitetni šuškavac.Učitelja je najviše iznarvirala reč “lud”, i zato je opomenuo Kamenickog da mora učtivo da odgovara.Da je on u školi i da nije u nekakvoj ŠTALI.

Naš učitelj uvek kaže ŠTALA.Nikada ne kaže staja.Takođe,nikada ne kaže ići u wc, nego vršiti nuždu. Osim toga kaže ISPRAVITA SE ,umesto sedite pravo. Za balegu kaže IZMET, a govno, međutim, NUŽDA.

Mislim da se ta poslednja reč kod kuće ne koristi, jer kad je nešto zaista usrano, to se prosto ne može drugačije izraziti.

Onda se Sim Sim ponovo javila i pijukala da su siromašni nekada imali samo kabanice od džakova, za razliku od imućnih koji su po kiši bili dobro obučeni ili nisu uopšte izlazili iz kuće.Učitelj se zamislio i rekao da je to zanimljiva misao, ali ne u potpunosti zato što su i bogati izlazili kad je loše vreme. Sim Sim je pocrvenela i odmah sela u klupu i sve zabeležila da kasnije ne bi nešto zaboravila.

Kad je učitelj prozvao Šultu i pitao ga koliko dečak na slici ima krompira, Šulta je rekao da ima šest.Učitelj ga je još pitao šta iz toga PROISTIČE ili PROIZILAZI. Ali Šulta nije znao šta iz tih šest krompira proističe ili proizilazi.Javila se Kuželova, koja je druga bubalica u razredu i rekla je da dečak ima po jedan krompir dnevno, a sedmi mu nedostaje, jer sedmica ima sedam dana.Učitelj je još jednom prebrojao krompire na slici i pohvalio ju je da je zanimljivo primetila i još ju je pitao šta s tim krompirima dečak radi.

Kuželova je odgovorila da ih peče.Onda je Sim Sim ponovo počela da se klati u klupi i javila se kao poludela, a kad ju je učitelj prozvao, skočila je i grohotom se smejala da dečak peče samo krompire, zato što je siromašan, jer ranije siromašna deca nisu imala meso i zbog toga su imali malo belančevina i bili su neuhranjeni.Dok je to pričala, nekoliko puta se zagrcnula, jer je brzo pričala, a Bahynko mi je šapnuo kakva je to krava.

“Odlično,Horačkova, ti se zaista trudiš”, učitelj je pohvalio Sim Sim. Ali nije joj bilo dosta i nastavila je dalje da je slikar naslikao dečaka malo ukrivo, jer je imao rahitis. Učitelj je rekao da nije sigurno da je umetnik mislio tako nešto i da nije potpuno isključeno da je dečaka prosto samo tako naslikao, a Sim Sim se srušila na svoje mesto, potpuno uništena i buljila je u sliku, kao da je vidi prvi put.

“Šta radi dečak kod vatre, Neumanova?”okrenuo se učitelj Jani.

“Dečak se kod vatre greje”, odgovorila je Jana i ponovo lepo sela.

Nosila je cvetnu haljinu, koja joj tako stoji, da nisam mogao da skinem oči sa nje. I kako sam morao stalno da je gledam, počeo sam da izmišljam šta bih mogao za nju veliko da uradim. Sinulo mi je da bismo mogli da doživimo brodolom, naravno samo nas dvoje, bez ostalih đaka. A to bi moglo da se dogodi negde, recimo, na Severnom polu. Tamo bi nas napao polarni medved o kome smo upravo učili iz biologije. A taj medved, kako sam zamišljao, odmah bi se bacio na Janu i ja sam se sa njim morao sukobiti da bih je odbranio.Pri tom rvanju, pao sam u sneg i medved se bacio na mene i počeo je da me njuši, a ja sam odjednom video da je taj medved Kamenicky. Hitro sam ustao, još sav od snega, kako sam se sa tom zveri borio i video sam učitelja koji je očigledno čekao na nekakav odgovor. Ali ja nisam imao predstavu koje pitanje mi je postavio, zato što sam bio na Severnom polu. Izgleda da sam u toj zbrci rekao samo “Sačekajte,sačekajte”, i ceo razred je urlao od smeha.

Kad su se konačno utišali, učitelj je pitao da li bih bio tako LJUBAZAN i objasnio mu šta sam tačno mislio. Rekao sam da sam mislio na kupanje, jer nisam hteo da priznam šta sam zamišljao. Znao sam da kad bih rekao istinu, učitelj bi rekao da to VEOMA LIČI NA MENE, da sam to zapravo JA, da ga to NIKAKO ne iznenađuje i pretio bi da će da me zadrži posle škole, ukoliko se to ponovi.

Javila se Kuželova, i iako je učitelj ništa nije pitao rekla je da je na slici kuća, koja je u pozadini i mala je zbog toga što je to kuća bogatih i slikar je tu kuću naslikao namerno tako malu jer nije hteo da je ističe. Učitelj je pogledao sliku nakašljao se i ako nije morao. Rekao je da je možda nešto tako, ali ne mora biti u potpunosti isto kako Kužalova kaže da to recimo može biti samo može biti samo odnos perspektive i udaljenosti. Ali dodaje da je dobro što se skoncentrisala na odabrani MATERIJAL i NASTAVNO GRADIVO i obećao joj je da će je uzeti u naučnu sekciju. Kužalovoj su od radosti poiskakale crvene fleke po obrazima. Tek što je sela skočila je druga, Sim Sim, kao da su spojene nekakvim mehanizmom. Pokazala je na sliku i obavestila da iz kuće izlazi dim, kao da ima požarnu osmatračnicu i cičala kako su tamo bogati, kako tamo sede kako im je lepo u suvom i jedu meso.

Učitelj pohvali Sim Sim, ali to je nije zaustavilo jer je ludački marljiva i najradije bi odgovarala 24 časa dnevno dok se ne bi onesvestila i brzo još rekla da je Mikolaš Aleš potekao iz naroda i za narod je slikao svoje slike, zato što je sa narodom SRASTAO i bio je tako skroman da se potpisao samo M.A. i to ne upadljivo do dima kod vatre u prvom delu slike.

“ODLIČNO” pohvalio je Sim Sim učitelj a ona je pogledala ceo razred i onda se srušila u klupu i nešto brzo zapisala u svoju svesčicu.

Bahiy mi je šapnuo da beleži crticu za svaku pohvalu i da ih uveče sabira.

Onda učitelj ništa više nije pitao i govorio je dalje o životu slikara Alša. Mi smo Bahiyinkem to iskoristili i počeli smo da igramo potapanja brodića. Na početku je izgledalo da će pobediti Bahiyinko, ali sam mu ja potopio dva čuna i ratni brod. Ostala mi je glavna podmornica jer je bila na G5 G9.

Bahiynko je rekao da je to moj stari trik i da će to zapamtiti kada budemo ponovo igrali.

Samo ne znam da ću ja sledeći put odploviti negle drugo.